HTML5 je reč koja se u zadnje vreme često spominje u krugovima iskusnijih korisnika Interneta kao i među širom populacijom. Za one neupućene, HTML5 je predlog novog standarda za razvoj web stranica kojim se Webu žele dati nove mogućnosti, ali i ispraviti neke sadašnje, po mnogima pogrešne prakse. Iako iza standarda stoji konzorcij W3C (World Wide Web Consortium), glavni akteri priče su Google, Apple i Mozilla, a tek se kasne uključio i Microsoft.
U moru novih mogućnosti koje standard predlaže nalazi se i tzv. video tag koji omogućava prikaz video sadržaja direktno iz web brauzera, bez potrebe za dodatnim priključcima i vlasničkim tehnologijama kao što su Flash ili Silverlight. Ta je novost posebno razveselila korisnike alternativnih platformi koji obično imaju loša iskustva s vlasničkim priključcima (ili ih uopće nemaju), ali i one koji preferiraju otvorene standarde i slobodne implementacije.
Iako većina web brauzera (Firefox, Chrome, Safari, Opera, a u verziji 9 isto obećava i IE) već podržava spomenuti tag, nastao je problem oko izbora kodeka za tako reprodukovani video koji W3C službeno ne propisuje u budućem standardu - verovatno jer sam konzorcij nema političku snagu za tako škakljivu odluku.
Mala digresija: svaka se video datoteka sastoji od ekstenzije u kojoj se nalazi sadržaj zapisan pomoću određenog algoritma, odnosno kodeka koji određuje kako će sadržaj biti komprimiran, što je vrlo bitno jer je cilj da reprodukcija video sadržaja na internetu troši što manje bandwidtha uz što veću kvalitet slike i zvuka. Neki od poznatijih ekstenzija su AVI, OGG, MPEG, MKV, FLV, dok razlikujemo kodeke za zvuk (npr. mp3, vorbis) i sliku ( h.264 , Theora ). Kodeci za zvuk i sliku koji se koriste na Internetu obično dolaze u kombinacijama: mp3 + h.264 u AVI/FLV/MPG ekstenzija ili theora + vorbis u OGG ektenzija, iako su i gotovo sve druge kombinace dozvoljene. Cela se rasprava razvila upravo oko kodeka za sliku koji bi bio standard u video tagu, a najizgledniji kandidati su h.264 i Theora.
Ukratko, h.264 je kodek zaštićen mnogim softverskim patentima i trenutno nudi najbolji odnos kvaliteta i veličine datoteke, dok je Theora po tom pitanju lošiji kodek, ali i lišen svih (trenutno?) poznatih patenata. H.264 podržavaju i hardverski enkoderi/dekoderi što mu daje i prednost na mobilnim uređajima, specijaliziranim komponentama i sl., dok Theori trenutno ostaju samo softverski enkoderi/dekoderi ili posebne verzije postojećih hardverskih (kao što je nedavno viđeno kod Nokie N900).
Problem sa h.264 je to što iza njega stoji privatna organizacija MPEG LA sa svojim cenovnikom po kojem je svaki proizvođač softvera koji pruža mogućnost kodiranja/dekodiranja njihovog kodeka dužan platiti određenu cenu, a u najavi je da će kasne (2016. g.) neku proviziju morati plaćati i sami krajnji korisnici! Jasno je da to nije opcija proizvođačima i korisnicima slobodnog softvera, ali ni onima koji se zalažu za otvorene i slobodne standarde dostupne svima.
Akteri ove priče trenutno su zauzeli sledeće pozicije oko tog problema:
Zašto je to sve to bitno za krajnjeg korisnika?
Ukoliko u ovoj bitci pobedi h.264 tabor, korisnici slobodnog softvera opet neće imati jednostavno, a ponegdje čak ni legalno rešenje za reprodukciju videa na Internetu, kao što su servisi YouTube, Dailymotion i sl., nego će, kao i do sada s Flashom, morati instalirati razne dodatke iz trećih izvora. Sam će Web opet biti zarobljen softverskim patentima kao što je već bio par puta u prošlosti, ali i u sadašnjosti: GIF-om, mp3-om, RealPlayerom i konačno još uvek sveprisutnim Flashom i rastućim Silverlightom.
Osim ovog predstavljenog postoji još par detalja u celoj priči koji bi mogli promeniti ishod "rata":
Za one koji žele znati više: