Skip to content Skip to navigation

OpenStax-CNX

You are here: Home » Content » Bluetooth karakteristike

Navigation

Recently Viewed

This feature requires Javascript to be enabled.
 

Bluetooth karakteristike

Module by: Aleksandar Vukovic. E-mail the author

OSNOVE BLUETOOTH TEHNOLOGIJE

Bluetooth je standard razvijen od strane grupe proizvođača elektronske opreme – od računara i mobilnih telefona do tastatura i slušalica – da bi ostvarili međusobnu vezu uređaja, bez žica, kablova ili bilo kakvog direktnog učešća korisnika. Određeno je da Bluetooth bude standard koji radi na dva nivoa:

• Obezbjeđuje saglasnost na fizičkom nivou – Bluetooth je RF standard.

• Takođe obezbjeđuje saglasnost na sljedećem višem nivou, gdje se uređaji trebaju usaglasiti oko toga kada su biti poslati, koliko će ih biti poslato tokom određenog vremena i kako dijelovi sistema prilikom komunikacije mogu biti sigurni da je poruka koja je primljena ista kao ona koja je poslata [1].

Bluetooth SIG (Special Interest Group) predstavlja grupu vodećih kompanija u oblasti telekomunikacija i računarske opreme koja doprinosi razvoju ove tehnologije i njenom probijanju na tržištu. Ova interesna grupa danas ima više od 2000 članova [2].

Proizvođači hardvera, u koje su uključeni Siemens, Intel, Toshiba, Motorola i Ericsson, su razvili specifikaciju za vrlo mali radio modul koji se ugrađuje u računar, telefon i opremu za zabavu. Sa tačke gledišta korisnika, važne su sljedeće tri karakteristike Bluetooth tehnologije:

• To je bežična tehnologija. Kada putujete, ne morate sa sobom nositi gomilu kablova kojim ćete povezati sistem, i ne morate razbijati glavu razmišljajući o tome gdje koja žica treba da bude povezana.

• Tehnologija je jeftina.

• Ne morate razmišljati o njoj. Bluetooth ne zahtijeva da učinite bilo šta da bi funkcionisao. Uređaji pronalaze jedni druge i uspostavljaju komunukaciju bez ikakvog učešća korisnika.

Bluetooth komunicira na frekvenciji 2.45 GHz, koja je u skladu sa međunarodnim sporazumom za uređaje koji se koriste u industriji, nauci i medicini (ISM). Uređaji koji se koriste za nadgledanje beba, uređaji za otvaranje garažnih vrata i najnovija generacija bežičnih telefona koriste ovaj (ISM) spektralni opseg. Osiguranje da Bluetooth i ostali uređaji iz ovog opsega ne interferiraju jedan sa drugim je predstavljalo glavni problem pri procesu dizajniranja ove tehnologije.

Jedan od načina da se izbjegne interferencija sa ostalim uređajima se sastoji u tome što je izlazna snaga Bluetooth uređaja 1 mW. Mala snaga ograničava opseg djelovanja ovog uređaja na područje od oko 10 metara, smanjujući na taj način pojavu interferencije između računarskog sistema i portabl telefona ili televizije. Iako je izlazna snaga mala, zidovi u kući ne zaustavljaju Bluetooth signal, tako da je moguće kontrolisati nekoliko uređaja u različitim prostorijama [3].

Ne postoji mogućnost da nekoliko uređaja bude na istoj frekvenciji u isto vrijeme, jer Bluetooth koristi tehniku zvanu spread-spectrum frequency hoping. To je tehnika, u kojoj uređaj koristi 79 posebnih, slučajno izabranih frekvencija unutar definisanog opsega (2.402-2.480 GHz), koje se tokom vremena mijenjaju. Kod Bluetooth-a, predajnik mijenja frekvenciju 1600 puta svake sekunde, što znači da više uređaja može u potpunosti koristiti ograničeni djelić radio spektra. Ova tehnika minimizuje rizik da će drugi uređaji ometati Bluetooth uređaje, pošto će bilo kakva interferencija na pojedinoj frekvenciji trajati samo sićušni dio sekunde.

Kada se Bluetooth uređaji nađu u opsegu jedan drugom, elektronska veza određuje da li je potrebno razmijeniti podatke ili jedan uređaj treba da kontroliše drugi. Korisnik ne mora da pritisne nikakvo dugme, niti da zada bilo kakvu komandu, sve se dešava automatski. Jednom kada se uspostavi veza, uređaji formiraju mrežu. Bluetooth formira tzv. personal-area network (PAN) mrežu, ili piconet, koja može da ispuni cijelu sobu, ili da obuhvati samo mali dio prostora kojem pripadaju uređaji. Jednom kada je ova mreža uspostavljena, njeni članovi slučajno skaču sa frekvencije na frekvenciju usklađeno tako da ostaju u vezi jedan sa drugim, izbjegavajući druge mreže koje možda postoje u istoj sobi. Do 8 uređaja može da bude povezano u ovu mrežu (piconet), i maksimalno 10 piconet mreža može da postoji u području od 10 metara [2].

Pretpostavimo sada da imamo dnevnu sobu opremljenu sa uobičajenim savremenim elektronskim uređajima koji se svakodnevno koriste. Imamo sistem za zabavu sa muzičkom linijom, DVD uređajem, zatim satelitski prijemnik, bežični telefon i računar. Svaki od ovih sistema koristi Bluetooth, i svaki formira sopstvenu pikomrežu (piconet) za razgovor između glavne jedinice i perifernih uređaja.

Bežični telefon ima jedan Bluetooth predajnik u bazi i drugi na telefonu. Proizvođač programira svaku jedinicu sa adresom koja pripada opsegu adresa koji je određen za pojedine tipove uređaja. Kada se baza uključi, ona šalje radio signale tražeći odgovor od bilo koje jedinice sa adresom u pojedinom opsegu. Kako telefon ima adresu iz ovog opsega, on šalje odgovor, tako da se formira mala mreža između ova dva uređaja. Sada, čak i ako bi neki od ovih uređaja primio signal od nekog drugog sistema, on bi ga ignorisao jer ne pripada mreži. Jednom kada je mreža uspostavljena, uređaji počinju komunicirati međusobno. Svaka pikomreža mijenja frekvenciju slučajno u opsegu dozvoljenih frekvencija, tako da su sve pikomreže u potpunosti razdvojene jedna od druge.

Sada pretpostavimo da su u sobi uspostavljene tri odvojene mreže, svaka sačinjena od uređaja koji poznaju adrese predajnika koje trebaju da slušaju i adrese prijemnika kojima treba da govore. Kako svaka mreža mijenja frekvenciju preko 1000 puta u sekundi, mala je vjerovatnoća da će dvije različite mreže biti na istoj frekvenciji u isto vrijeme. Ako se to ipak desi, tada će ometanje trajati samo djelić sekunde, a softver dizajniran za otklanjanje ovakvih grešaka uklanja ometajuće signale tako da sistem može nastaviti normalno sa radom[3].

U većini slučajeva, mreža ili način komunikacije rade u jednom smjeru tokom vremena, koji se naziva polu-dupleks komunikacija, ili u oba smjera simultano, što se naziva ful-dupleks komunikacija. Spikerfon koji dopušta da slušate ili govorite, ali ne oboje u isto vrijeme, primjer je polu-dupleks komunikacije, dok je obični telefon primjer ful-dupleksnog uređaja. Kako je Bluetooth uređaj dizajniran da radi u različitim uslovima, on podržava oba ova načina rada.

Bežični telefon je primjer korišćenja tzv. ful-dupleksnog linka, i Bluetooth može slati podatke brzinom većom od 64 kb/s u ful-dupleks linku – dovoljnom da podrži razgovor nekoliko ljudi. Ako komuniciramo polu-dupleksnim linkom – npr. povezujući se sa štampačem – Bluetooth može da prenosi do 721 kb/s u jednom smjeru, sa 57.6 kb/s u drugom Ako koristimo poziv sa istom brzinom prenosa u oba smjera, može se ostvariti link kapaciteta 432.6 kb/s u svakom smjeru [1].

Što se sigurnosti podataka tiče, Bluetooth koristi 4 osnovna ključa u svom sigurnosnom sistemu. Koriste se 48-bitna fiksna javna adresa koja je jedinstvena za svaki uređaj, 128-bitni slučajni broj generisan za svaku transakciju, i dva tajna ključa. Dva tajna ključa su 128-bitni privatni korisnički ključ za potvrdu i privatni korisnički ključ za enkripciju koji može da varira između 8 i 128 bita. Pored ovih ključeva, ostali ključevi se generišu za svaku vezu da bi osigurali da drugi Bluetooth uređaji koji nisu dio pikomreže ne mogu nenamjerno ili namjerno prisluškivati privatnu vezu.

Što se tiče Bluetooth tehnologije u budućnosti SIG ima namjeru da omogući veći opseg frekvencija kao i domet, zatim povećanje brzine prenosa podataka, i najzad veću primjenu u različitim aplikacijskim profilima. U svakom slučaju, proizvođači najavljuju, budućnost ove tehnologije ne može biti svjetlija [5].

Content actions

Download module as:

Add module to:

My Favorites (?)

'My Favorites' is a special kind of lens which you can use to bookmark modules and collections. 'My Favorites' can only be seen by you, and collections saved in 'My Favorites' can remember the last module you were on. You need an account to use 'My Favorites'.

| A lens I own (?)

Definition of a lens

Lenses

A lens is a custom view of the content in the repository. You can think of it as a fancy kind of list that will let you see content through the eyes of organizations and people you trust.

What is in a lens?

Lens makers point to materials (modules and collections), creating a guide that includes their own comments and descriptive tags about the content.

Who can create a lens?

Any individual member, a community, or a respected organization.

What are tags? tag icon

Tags are descriptors added by lens makers to help label content, attaching a vocabulary that is meaningful in the context of the lens.

| External bookmarks